utorak, 30.10.2007.
Hustler
|
Koja vam se verzija više sviđa? Pliz, odgledajte do kraja, sve je bolje i bolje kako odmiče....
O čemu ovdje uopče da pišem? Površnim glupačicama današnjice koje će sve raditi samo zato što je in? Ili o tome da one zbilja uživaju u tome? Ili o tome da svi mi kad-tad poželimo biti one? Ali cjena je možda prevelika....? Ili nije? Znamo da su ispod prljave, odvratne i masne kao nešto izgmizalo iz pazuha mrtvaca pa oped naginjemo njima! Mislim trebate odgledati i sami odlučiti. Dtw pjesma mi je zakon. Što da vam još kažem, evo sada sam na faxu ne znam koju već godinu, i saznao sam da se mene i jedno društvance ogovara! Za ne povjerovati! Pa jesmo li u osnovnoj školi, ili vrtiću možda???? Žao mi je što se dugo nisam javljao. Ljeno sam džubre (da ne spominjem nepismeno). Nadam se češćim javljanjima u buduće... Sada ipak imam pristup netu. Jeeee  |
subota, 07.07.2007.
Party Monster
|
Party monster je ime jednog filma koji sam nedavno gledao. Užasan je, a u isto vrijeme dobar!!! Nemam baš rijeći kojima bi ga opisao. Najbolje da pogledate trailer koji sam stavio. Svrstao bi ga u trash filmove.
A tu je i spot od Marylin Mansona. Pojavljuje se u filmu sa ovom pjesmom... |
petak, 22.06.2007.
Statistika i Dragec
|
Heb ga, svi se boje staviti pjesmu o asistentu statistike na net. E, pa ja neću! Dosta je straha i tiranije! Sloboda govora nam treba! Zato ću ja objaviti spornu pjesmu ovdje iako nemam dopuštene autora "5 minutes before i died". Poz i sory svima koji se uvrijede. Pjesma je ipak osvojila nagrade....
  5 minutes before i died: Sanjam Drageca sanjam drageca. na livadi smo poslije kiše. trljam njegovu crvenu bradu, dišem mu u uho. gušim se od smijeha, kažem on je moj van gogh, ako me bude zezao odgrist ću mu ga. raskopčavam ga. pita me što smjeram. kažem sad si moj i slijeva i zdesna. cerekamo se kao prasad, valjamo po mokrom cvijeću. *** u krevetu smo na njegovom tavanu. kad jednom doktorira više neće morati puzati pred zlim starim šefom katedre. osjeća se kao miš. pa i jesi miš, tješim ga. pojest ću te u jednom zalogaju (razjapim usta nad njegovima). hrvamo se dok ne prizna da je zločesti mali glodavac. *** kad popije, dragec žubori kao pijani potočić. umisli si da zna pričati francuski i gnjavi me da će me voljeti i kad budem debeo i ćelav kao rene. sastajat ćemo se u smočnici i ljubiti se među vinom i kobasicama. ljubit ćemo se mirišući po siru i češnjaku. ljubi me po vratu. ja kažem dat ću ti ja tvoje kobasice sa češnjakom i pokrijem ga preko glave. kako te volim, budalo. *** šest i pol je ujutro a dragec je već ljubomoran. shvatio je da sinoć nisam sanjao o njemu i sad me progoni po stanu gol i raščupan. prijeti razvodom, ne, nasiljem. obuva čarapu. kažem jao meni silovat će me manijak obučen samo u desnu crnu čarapu. nisam mu zabavan, odgurne me. pravim se da izlazim iz sobe a onda mu odjednom skočim na leđa. to jutro nije obuo lijevu čarapu do devet. *** nakon ljubavi dragec ogladni kao vuk. ali frižider je prazan. želudac mu zavija kao zvijer na samrti. gunđa da je bio moj red da obavim kupovinu. zadignem mu majicu i trljam trbuh. prvo se opire ali vrlo brzo počne presti. *** dragec je topao, ali čvrst. legnem pored njega i crtam mu krugove po ramenima. kad mu dosadim probudi se i unese mi se u lice velikim crvenim poljupcem. *** dragec je zagubio ključ. šuta papuče i viče pas mater. crven je kao feferon, rekli bi oni koji ga ne poznaju. meni je crven kao srce. *** kad me za ručkom uhvatio za ruku tata mu se zalio tanjurom vrele pileće juhe. nastao je strašan metež koji se samo pogoršao kad sam starom pokušao pomoći da obriše tjesteninu s opečenih prepona. baka se onesvijestila u svom naslonjaču, mama mu je na sav glas vikala o izdaji i razbaštinjenju. mlađa sestra mu je od smijeha natekla kao crveni balon. nema veze, zagrlio sam ga na stepeništu, ionako si samo moj. |
petak, 16.02.2007.
Kakav nered.....
|
Ljudi slušajte, ovo će biti jedan jako ozbiljan post. Tko nema živaca ili želudca za takve stvari neka ga odmah zaobiđe. ODMAH! Trčite u krevet, ono, zaobiđite i poštedite se moje, kak ti jelte, filozofije...
Za početak, moram izgrditi jednu kolegicu i objaviti joj rat!!!! DA RAT! Ne može meni nitko ništa govoriti protiv Duran Duran-a! A-a :maše prstom:! Onak, curo :kao bich:, bila si mi na kul listi, sad si naglo pala na bljak mega fuj listu odmah pokraj scientologa Tom fakin Kruza! To je glazba koja paše uz sve prilike i neprilike, svakoga razveseli, natjera na smijeh tako jako da ti se pripiša!!!! Kao dokaz prilažem ovaj njihov song „Dance Into The Fire“, što je kao neki kvazi disko pjesmuljak, a spot koji je pravio neki zaluđeni fan (neki stvarno nemaju života) prikazuje scene iz filma „Van Helsing“, to jest dio koji prikazuje kao neki barokni bal pod maskama sa krinolinama, harlekinima, žonglerima, ecetera... Bend koji uspije utrpati disko rok glazbu na bal sa baroknim haljinama u baroknoj prastaroj sali i to tako da to paše, definitivno zaslužuje moju pažnju, zato curo, bek of, onak, nabavi mozak i uživaj u ovoj stvarno dobroj pjesmi i svevremenskoj prisutnosti ovog benda na sceni. Uživajte u spotu!!!!!  A sada da se vratim temi iz naslova. Neki dan sam bio na kavi sa kolegicom Faith the Vampire Slayer i kolegom G. Na dotičnoj kavi, kolegica me je uz veliko oduševljenje upozorila da ju nevjerojatno podsjećam na megapopularnog crtanog junaka koji je stajao kao uzor mnogim prijašnjim generacijama mladih u Hrvatskoj, svijetu i široj okolici, psića „Kakav Nered“ (pokoj mu duši). Oduševljeno sam prihvatio njen kompliment i u znak zahvalnosti otpjevao sam joj cjeli „tim song“: joj kakav nered otpad svud, smeće smeće odasvud... na koji se ona oduševljeno nadovezala pa smo ga zajedno odcviljeli kao „kvalitetan“ hrvatski duet „Tina i Nikša“. Mi smo bili zadovoljni i ponosni na naš uspjeh (ljudi iz kafića nisu nas počeli gađati pepeljarama, znači da valjamo neki kurac  )! Ipak, dežurni kritičar gospodin G. nije moga odoljeti da mi kasnije ne kaže da nam treba dobar psiholog, ili barem najmanje neke jake droge + lobotomija. Ah, što on uopće zna? Ništa!!! Zato pak s druge strane, Faith je na tragu možda najvećoj istinu u povijesti čovječanstva!!!! Osim što imam kosu u koju možeš sakriti svakakve gamadi, kao što „Kakav Nered“ ima tu neku žutu vonabi pticu u glavi, ja sam također neuredan kao i on!!! Vratimo se u daleku prošlost. Daklem, bilo je to godine gospodnje 2006. u četvrtom mjesecu (točan datum nepoznat, error riding dejta, send Majkrosoft eror riport? Ne ne i ne, za ime Čak Norisa!!!  ). Tada su se mračne sile spustile nad sobu Kolege Struje. Naime, od tada njegova soba nije bila čišćena... sve do 14.2.2007.g, valentinovo, jer bi ovih dana gospodin Struja trebao dobiti goste pa ih želi lijepo ugostit. Ako želite saznati što se dogodilo s njegovom sobom između ta dva datuma slobodno nastavite čitati ovaj tekst....Ukratko, „Hirošima i Nagasaki“ su fetusi naspram ove katastrofe.... Prašina se počela nakupljati u enormnim količinama do te mjere da je postala entitet, život za sebe, sa vlastitim prohtjevima, pi em es-ovima, smislom za humor... To sve još mogu podnijeti, okej je imati cimera/cimericu, ali ova je počela proždirati sve što joj se nađe na putu! - Curo, dijeta, onak! Anoreksija je u modi! Imaj dostojanstva!!! Još više je ojačala kada smo imali majstore u stanu koji su prolazili mojom sobom kada bi išli na terasu jer su tamo izlijevali neko blato – katran - beton - pijesak i što ja znam koje sve još pizde strinine (gadarije) i lagano raznosili to po mojoj sobi. Ne moram spomenut da joj nisam odmogao niti kada sam stavio prejaku žarulju u luster koji je zbog toga po mojoj procjeni pregorio (mislio sam da će jaka svjetlost kuju otjerati, pa koga 150W ne bi otjeralo!? Moraš nositi jebenu blok-kremu pod tim!!!). Nakon što je luster pregorio, soba je skoro 3mj bila u mraku jer mi se nije dalo jebavati s tim lusterom (čitaj: sramotiti se pred gazdaricom jer bi joj morao pokazati svinjac u koji mi se soba pretvorila. Na kraju sam to nekako sredio na što je uslijedio horror!!! Soba je bila neprepoznatljiva pod svjetlom.). Pošto je stalni bio mrak, više nisam mario što radim u sobi, pa se napunila omotima čokolada, masnim papirima od buhtla, „pica“ i peciva iz pekare, vrećicama, „Metroima“ i raznima papirima... Smeće je progutalo dosta literature za ispite, pa sam ju morao kopirati nekoliko puta... Robu koju sam oprao i osušio samo bi bacao na stranu bračnog kreveta gdje ne spavam... Nisi mogao hodati po njoj a da nešto ne nagaziš, što bi pri tome skvičalo ili hruskalo kao čips... Znam, već vam trnci prolaze niz kralježnicu, hladan znoj oblijeva čelo i prepone a nagon za povraćanjem je sve jači i jači.... Izbacite to jednostavno van, svu zelenu gnjusobu... A sada, kap koja je prelila čašu: neki dan sam jeo tunu i limenku sam šutnuo negdje u sobi i cjela je počela jebeno smradati po crknutoj ribetini, ili u najmanju ruku po smradu koji se osjeti oko „MekDonaldsa“!!!! Odvratno! Pseći dah ne nadražuje na povraćanje tako jako!!!  Tada sam objavio rat glavnoj protagonistici ove istinite zgode - Prašini!!!! Kao svaki pravi super-junak, uskočio sam u piđamu, na leđa zavezao plašt (čitaj plahtu), stavio traku za kosu (koja me je uspjela dobrano opaliti po oku dok sam ju namještao), navukao zelene „Vileda“ gumene rukavice do lakta (uz spljaš - gumi – gumi – cvil zvuk), u jednu ruku nabacio vlažnu krpu natopljenu Čarlijem, a pod drugom držao crijevo usisavača!!!! Tako opremljen, bio sam spreman za bitku oslobođenja „Međuzemlja“!!!  Prašina je bila čestit protivnik do samoga kraja i umrla je časno! Čak sam joj u jednom trenutku ponudio primirje uz miran suživot, ali nije pristala, nego je rekla, i to citiram: „Napuši se kurca, znaš! Radije bi se jebala s Mister Properom, onak!!!!“ Kefali smo se u stilu „Kil Bila“, trajalo je satima, oboje smo bili krvavi!!! Skončala je u strašnim bolovima poprskana zadnjim kapima „Cilit Benga“ uz poznatu rečenicu „ajl bi bek!!!“ Znam da je rekla istinu, ona je kao vampir, uvijek se vrača, ali sljedeći put biti ću spreman!!! Njena crijeva i udovi još uvijek su razbacani po sobi, tko bi još i to čistio. Poprskao sam ih svetom vodom i nadam se da će to spriječiti njezin povratak barem na neko vrijeme...   I tako, soba mi ni sada nije potpuno čista, ali umjesto rubeole sada u njoj možeš dobiti samo neki blagi oblik tetanusa ako ne paziš gdje staješ. Pouka ove priče je: djeco, ne igrajte se sa žaruljama i nikada ne pokušavajte ovo kod kuće. Pazite na sebe i jedni na druge...  (Važna napomena: priča je prema istinitom događaju!!! Niti jedan lik nije izmišljen, izmijenjen ili naknadno dodan.) Slušati: Majkl Đekson - Triler |